Rogonje - kritike

• Kako to obično biva u Gavrana naslov predstave jasno kazuje o čemu se u njoj radi, no to ne znači da su situacije u kojima će se naći Dalmatinac Kreše, Slovenac Žarkec i njihova „vesela“ ženica Dragica šablonske i/ili predvidljive. Vještina Gavranova pera vidljiva je u tome što je „Rogonje“ moguće isčitati na (barem) dvije razine. Prva , površinska, donosi vedar dašak humora u današnjem tmurnom svakodnevicom obilježen teatar i inteligentnim smjehom kilometrima je daleko od onoga što nam se pod imenom humor servira na televiziji. Druga pak razina progovara o jednom od najvećih strahova današnjeg prenapučenog svijeta – strahu od osamljenosti i kompromisima koje su ljudi spremni učiniti kako ne bi bili sami kad ih stisnu godine i/ili bolesti. A upravo je taj strah najjače oružje u rukama vješte manipulatorice Dragice...
  Posjetitelji Teatra GAVRAN dobili su još jednu predstavu kojoj će se rado vraćati i s užitkom je gledati.
  KULISA.eu, 9.10.2008., Goran Ivanišević
  
• Puno gledalište, smijeh,pljesak, čestitke, dobro raspoloženje, bez naglog razilaženja nakon predstave, govori mi da je kazališni praktičar, uz to književni stručnjak za muško-ženske odnose, Miro Gavran , lansirao još jednu uspješnicu kojoj se može predvidjeti dug scenski život.
  HRVATSKO SLOVO, 10.10.2008., Ivan Jindra
  
• Na daskama koje život znače, sjajni glumački trio – Siniša Popović, Vlasta Ramljak i Žarko Savić – uprizorili su tipično gavranovsku komediju pod nazivom „Rogonje“...Zanimljiva komedija, prepuna univerzalnih životnih situacija, poznatih emocija i muško-ženskih odnosa, toliko prepoznatljiva, a opet (tipično za autora) na samom rubu apsurda.
  POSAVSKA HRVATSKA, 3. 10. 2008., Simonida Tarbuk